O meni

Ovo je lik koji voli oživljenu povijest srednjeg vijeka, renesansnu i baroknu glazbu, učiti o povijesti, slušati i pričati priče. Turistički je vodič za Dubrovačko-neretvansku županiju, tako da vam može osobno pokazati i ispričati još puno priča.

Turistički vodič

Filip Pobran

+Filip Pobran 

+385915504507

Više o Filipu

Ovo gore vam nije dovoljno? Želite još više znati o meni? U redu.

Nosim cipele broj 40.

Nemam najdražu boju.

Visok sam 173 cm.

Pokušavam imati što više kilograma.

A sad ozbiljnije: tko je Filip?

Kao što sam gore napisao, volim povijest. Možda su tome "krivi" glazba i djed koji mi je znao pričati priče i zanimljivosti iz dubrovačke prošlosti. Kako je radio u muzeju franjevačkog samostana, često sam tamo boravio, tako da se mogu pohvaliti da znam skoro svaki kamen klaustra. Ne vjerujete? Pokazat ću vam koji su stupovi ostali malo pomaknuti u Velikom potresu, koga već stoljećima boli zub, na kojem mjestu je najbolja akustika...

Srednji vijek

Vedar duh "mračnog" srednjeg vijeka
foto: Paula Podnar

Od svih priča, one starije, s daškom neke misterije, nedorečenosti su mi bile najzanimljivije. Priče o srednjem vijeku. Zbunjujućem dobu, za kojeg kažu da je bilo mračno. Mračno zbog izgubljenog znanja antike, nepismenosti i barbarstva. Kako sam učio o srednjem vijeku i istraživao o njemu, to mi je postajao sve zanimljiviji. Tama se sve više dizala sa srednjeg vijeka. 2005. sam se priključio zagrebačkoj udruzi oživljene povijesti Red srebrnog zmaja, koja mi je vrlo pomogla u proširivanju znanja o kulturi europskog srednjovjekovlja, povijesti, tako da ga danas vidim kao slijed renesansi koje je današnja popularna kultura zaboravila. 

Kako sam na Filozofskom fakultetu u Zagrebu studirao kroatistiku i ukrajinistiku, na jednom studijskom putovanju u Ukrajinu mi se pružila mogućnost sresti se s ukrajinskim ljubiteljima srednjeg vijeka koji su me upoznali s osnovama srednjovjekovnog umijeća borbe. Sada mogu reći kako učim o srednjem vijeku cijelim tijelom. I da. Katkad to boli.

Borba protiv slovačkog BotN reprezentativca
foto: Paula Podnar

Glazba

Uz srednji vijek, tu je još jedna ljubav - klasična glazba. Mislim da sam ju zavolio i prije nego sam se rodio. Naime, roditelji su mi glazbeni pedagozi, pa sam imao mogućnost već zarana formirati svoj glazbeni ukus. On kaže: "Renesansa - njammm, barok - njam njam njam!". I tako... Glazbeni putevi su me vodili do orgulja, a sviranje orgulja na Universität für Musik und darstellende Kunst u Grazu. Prekrasan put koji mi je omogućio zaviriti ne samo u um renesansnih i baroknih ljudi, nego proživiti i njihove osjećaje, zaroniti u notnu građu arhiva dubrovačkih franjevaca, pomoći u njenom popisivanju, katalogizaciji i manjim restauracijskim zahvatima.

Ovisnost

Moram priznati i da imam jednu ovisnost. Ovisnost koja je u kombinaciji s odlukom donesenom 1987. godine pripomogla oblikovanju mene kakav sam danas.
Ovisan sam o pričama. Čitam ih, slušam, gledam, kazujem, sviram, izmišljam, stvaram, doživljavam, proživljavam...

Frodo Baggins

Kako je odluka doprinijela tom problemu? E pa jedan mali plavi četverogodišnjak je nakon puno razmišljanja, vaganja za i protiv odlučio ipak ne odrasti. Odrasli postanu tromi, gorki, ne igraju se, zaborave stvari koje su važne, izgube maštu...
Stareći, a ne odrastajući, otkrio sam kako se pričanje i stvaranje priča može izvrsno nadopunjavati s igranjem u igranju uloga, ili kako to još zovu - "role play". Za one koji ne znaju o čemu se radi, evo ukratko objašnjenja što je igranje uloga. Netko (obično ga se naziva game master) osmisli okvir radnje i problem koji se stavlja pred junake priče. Igrači osmišljavaju likove te priče. Kad se sve to spoji, igrači vode svoje likove, svoje junake kroz priču čije je okvire stvorio game master. On opisuje svijet i njegovu reakciju na postupke glavnih likova, koje vode igrači. Stvaraju zajedno priču. Priču kojoj se ne zna kraj.

Turistički vodič

U Dubrovniku prijepodne i predvečer (do u noć) zna šetati gradom jedan vojnik u srednjovjekovnom oklopu. Koji čudak je spreman uvući se u konzervu od 14 kg ljeti i hodati gradom? Čudak? Više volim izraz Filip. Zašto se oblačim u oklop? Osim što bolje izgledam u njemu, najčešće vodim goste kroz priče u doba srednjeg vijeka i renesanse - zlatno doba Dubrovnika. U takvom putovanju kroz vrijeme često se pojavljuju anomalije poput baroknih zgrada, tehnologija 20. i 21. stoljeća, ljudi iz 21. stoljeća, a moj posebni oklop umanjuje efekt distrakcije koju kod putnika uzrokuju takve anomalije. Naravno, tu je i pitanje sigurnosti, jer dok navečer gosti pokušavaju svjetiljkom osvijetliti natpis plitko urezan u kamen u pokrajnjoj ulici, uvijek postoji opasnost da se odnekud stvori compania di notte obijesnih mladih plemića.